TEKST:ŽELJKA PINTAR
ILUSTRACIJE: DANIJEL ŽABČIĆ
Medo, svojim ručkom, uobičajen dan pretvara u slavlje. Iz njegovih lončića širi se miris sreće. Iako se ne časti istom hranom, ptica sudjeluje u gozbi. No spretnost kombiniranja okusa i usklađivanja razlika, ipak se prekida. Ptičja dobronamjernost razočarava medu. Njeno pomaganje ometa njegove namjere. Zato se, uvrijeđeni i nezadovoljni, osamljuju. Promišljanje u tuzi suočava ih s ograničenošću međusobnog poznavanja. U samoći propituju značajke vlastitih osobnosti. Tek tada se, u želji za zajedničkim traženjem sastojaka sreće, oni dobrodošlo pronalaze u okrilju uzajamnog prijateljstva.
